Počelo je kao zadatak na faksu - izradite poslovni plan za svoju biznis ideju. Budući da sam studirala agronomiju i želja mi je uvijek bila proizvoditi nešto u našoj predivnoj zemlji, ideja je krenula u tom smijeru. Bila sam ambiciozna, sretna, puna zanosa za budućnost i zaljubljena u jednog Dalmatinca. Kako sam često odlazila u njego rodni Omiš upoznala sam mnoge zanimljive ljude i njihovu tradiciju, a kad nam je jedna stara učiteljica poklonila malo ušećerenih badem nismo mogli prestat jest. Zamolili smo je da nam napravi još, ali tko god je bio s nama razvio je slatku ovisnost i nikako nismo imali dovoljno. Jednu sam je večer pitala da me nauči i to je bilo baš kao u "ona dobra stara vremena" kad su još susjedi izmjenjivali recepte i kuhinja je bila puna malih papirića s bilješkama. Tu svoju bilješku s tajnama kako napraviti savršene badem još uvijek čuvam, a danas ih pečem za tisuće ljudi koji već jesu i tisuće onih koji će tek probati ovu divnu slasticu.

Dok sam istraživala ovaj tako dobar, a tako jednostavan slatkiš saznala sam da njegova tradicija seže puno dalje nego što bi mogla i pomisliti. Naime, Rimljani su prvi počeli poklanjati ušećerene bademe na vjenčanjima. Dijelili bi po pet badema, a svaki od njih prestavljao je komadić sretnog braka: zdravlje, sreću, plodnost, bogatsvo i dugovječnot. A ljubav? - E ne znam, valjda su Rimljani znali nešto što mi danas ne znamo.